Osnovna škola "Dobriša Cesarić" Osijek

U srijedu, 25. rujna 2013. godine, učenici 8.a i 8.b razreda krenuli su istraživati znamenitosti grada Osijeka, posebno ponosni na parkove i perivoje po kojima je Osijek poznat.  Cilj  izvanučionične nastave bio  je obići nekoliko perivoja, parkova i šetališta te  više saznati o njima. Našli smo se pred školom u 8 sati i svi zajedno krenuli.

Prvo smo razjasnili razliku između naziva park i perivoj. Ukratko, park je za opuštanje i šetnju građana, a u perivojima se održavaju i kulturna , sportska i druga javna zbivanja.

 Prvo nam je odredište bio Perivoj kralja Držislava koji postoji još od daleke 1957. godine , ali i danas plijeni svojom ljepotom i uređenošću. Zatim smo krenuli prema Parku kralja Petra Krešimira IV. koji je bogat različitim vrstama drveća te se unutar parka nalazi fontana prijateljstva. Zatim smo stigli do Perivoja kralja Tomislava,najvećeg,najstarijeg,a li i najljepšega perivoja grada Osijeka.

Imali smo sreću susresti 63.   Tenisačicu Svijeta i bivšu učenicu naše škole Donnu Vekić koja je, ugodno iznenađena ovim posjetom, pristala na nekoliko fotografija. Odgledali trening vrhunske sportašice i krenuli dalje.

Šetalištem Franje Šepera pošli smo prema Sakuntala  parku čije ime nastaje 1913. godine i ostaje sve do danas. Sljedeće odredište bio je Trg doktora Ante Starčevića koji je nastao u 17. stoljeću i najstariji je trg u Osijeku. Na trgu se nalaze spomenik Anti Starčeviću,vodoskok i spomenik „Ljudi“. 

Naučili smo ponešto i o crkvi svetih Petra i Pavla tj. konkatedrali.  Nju je dao sagraditi Josip Juraj Strossmayer i dovršena je između 1938. i 1942. godine. Time smo završili naše istraživanje, a putem smo saznali još neke zanimljivosti kao što je podatak da je grad Osijek čak 3 puta dobitnik nagrade „Zelena vrpca“ za najbolje uređene i održavane parkove i perivoje te da zelena površina grada obuhvaća 39,4 hektara. Ova zanimljiva izvanučionična nastava pomogla nam je da i ove godine naučimo nešto novo o našem prekrasnom gradu i potakla nas da bolje čuvamo i održavamo naše parkove jer ništa nije ljepše nego pobjeći od gradske buke u jedan tih,miran osječki park. I za kraj, možda je najbolje citirati mislioca

R. Oppenheimera:

„Ne znam hoćemo li moći sačuvati vrtove, hoće li slikovite staze preživjeti u svijetu koji pomamno raste, ali ako čovjek izgubi vrtove i putove, izgubit će se i sam.“

Stoga, čuvajmo svoje bogatstvo, ponosni na prirodne i kulturne znamenitosti svoga grada.

                                                                                                                                                            Lea Vojnović, 8. b