Njihovo je oduševljenje došlo do izražaja već u trenutku kada su saznali da lektiru ne moraju pisati uobičajeno navodeći likove, citate i druge obvezne elemente interpretacije. S radošću su prihvatili izazov  radeći u šest skupina. Naravno, uvjet je bio da svi učenici pročitaju lektiru. Imenovani su voditelji skupina koji su potom birali svoje suradnike. Bili su zaduženi za organizaciju rada, a niti jedan učenik nije smio biti izostavljen.

Zadatci su bili: osmisliti naslovnicu i napisati preporuku za čitanje, prikazati jednu legendu u obliku stripa, izraditi plakat sa svim sastavnicama dobre interpretacije ili slikokaz, dramatizirati jednu legendu ili scenski uprizoriti. Sve su prezentacije bile izuzetno zanimljive i pokazale koliko je truda i rada uloženo. To se vidjelo i u scenskim uprizorenjima jer su se pobrinuli za kostime i rekvizite, izradi kreativnih i zanimljivih plakata, dramatizacijama, pomno osmišljenim slikokazima.

 U svome su radu primijenili sva znanja iz medijske kulture i jezičnoga izražavanja. Uratke  su predstavili na satu lektire pred povjerenstvom koje smo činile pripravnice Tea i Kata, pomoćnice Nives i Suzana  i ja , njihova učiteljica. Zanimljivo je i da su i učenici vješto ocjenjivali i samoprocjenjivali uratke bez imalo pristranosti čime su pokazali svoju zrelost za ovakve projekte.

 Rezultat je bio iznad svakoga očekivanja, a  „ posljedica“   visoke ocjene upisane u imenik, osmjesi i nestrpljivost da se pokaže pripremljeno. Nije samo povjerenstvo bilo oduševljeno ovakvim načinom rada, oduševljeni su bili i učenici što se čulo iz njihovih komentara na kraju sata i pitanja:“ Kada  ćemo opet ovako interpretirati lektiru?“

Biserka Vajlandić,prof.