U uvodnom dijelu radionice učenici su trebali otkriti po kojem tipu najlakše uče. Dobili  su tablicu u koju su označavali kvačicom je li nešto točno ili netočno za njih. Mogli su biti slušni, vidni, osjetilni ili pokretni tip učenja. Neki su učenici otkrili kako im odgovara više stilova učenja.  U središnjem dijelu radionice učenici su dobili papir na kojem je bila napisana pjesma Slap Dobriše Cesarića. Na drugom papiru su bili napisani prijedlozi kako naučiti pjesmu napamet. Svaki je učenik učio pjesmu onim tipom učenja koji njemu najviše odgovara. Oni koji su radili po slušnom tipu učenja u paru su međusobno čitali pjesmu i pokušavali je zapamtiti. Učenici vidnog tipa učenja kroz gledanje riječi lijepo su prepisali pjesmu i izradili umnu mapu s riječi SLAP u sredini, te izdvojili ostale ključne riječi. Oni vidnog tipa učenja kroz gledanje slika nacrtali su crtež koji je pratio pjesmu. Koristili su i simbole. Istaknuli su pojedine riječi u pjesmi različitim bojama. Učenici osjetilnog tipa učenja izradili su memory karte sa stihovima pjesme, oblikovali prizore iz pjesme pomoću plakata ili plastelina. Učenici pokretnog tipa učenja sve su stihove popratili pokretom i gestama. Pjesmu su čitali kao da su govornici koji izlažu pred velikom publikom koju pokušavaju zainteresirati.  

Svi su učenici naučili recitirati pjesmu Slap i dobro se zabavili. Osvijestili su kako svatko od nas uči na svoj način, svojim tipom učenja. Ova nam je radionica pokazala kako je učenje zabavno kada učimo onim tipom koji nam najbolje odgovara. Radujemo se novoj radionici.  

Helena Jakobfi, 4. a