Budući da su učenici lektiru čitali u školi, kod kuće su imali dovoljno vremena pročitati knjigu izvan lektirnog opusa. Bio je to jedini uvjet koji su učenici morali ispuniti, žele li sudjelovati u prespavancu. Nakon što se učiteljica uvjerila da su zadanu knjigu zaista i pročitali, svoju su ulaznicu mogli očekivati zalijepljenu na vanjska vrata učionice. I neobična noć mogla je otpočeti. Učenici su sa svojim roditeljima počeli pristizati i prije dogovorenog vremena u 19h, a da se netko našao u blizini škole, zaista bi mu neobičan prizor bio vidjeti bezbroj velikih madraca, prave napuhance, vreće za spavanje i sve ostalo što omogućuje učenicima najudobniji krevet u njihovoj učionici. A i sretna i pomalo zbunjena lica roditelja, ali zato ozarena, uzbuđena i nestrpljiva njihove djece.

Svaki je učenik pripremio plakat o svojoj knjizi i prave recenzije mogle su početi.

Prespavancu se pridružila i naša knjižničarka Snježana Laksar. Svako učeničko izlaganje vrednovali smo na više načina, učili se izvještavanju, javnom nastupu, kritičkom osvrtu. Time je „službeniji“ dio prespavanca završio i nakon dobre okrjepe, prave gigantice od pizze, počinjao je onaj zbog kojeg noćima nitko nije spavao od uzbuđenja. Već tjednima prije svaki je učenik odredio svoje tajno skrovište za igru skrivača i tako je lutanje mračnim hodnicima, cika i vriska ispunilo cijelu školu i više se nije uopće činilo da smo sami u cijeloj školi. Došao je red i na supertalent show koji se izvrsno slagao uz vruću čokoladu koju je učiteljica napravila. Ponoć se opasno bližila pa je došlo vrijeme za pranje zubića, umivanje i ušuškavanje u tople krevete. Učiteljica je pustila crtani film Charlie Brown i polako su se, uz smijeh i još poneko „Jel ti spavaš?“, ugasile sve okice.  Osim budna dva oka učiteljice koja je sa zadovoljstvom često pogledavala na te divne male ljude.

Cijelo sutrašnje prijepodne proveli smo u pidžamama, u krevetima. Nakon izbora za miss i mistera pidžame, izrađivali smo dodatne grafičke prikaze knjiga. Što će nam stolovi, složili smo se svi. U krevetima je puno udobnije raditi. Oko 12 sati roditelji su počeli dolaziti po svoju pomalo umornu, ali zadovoljnu djecu. A do uha učiteljice doprlo je odnekuda „Kad ono radimo prespavanac broj 2?“ Želimo zahvaliti ravnateljici Jagodi Koščević na podršci kao i domaru te tetama čistačicama.